7. Lekcija

Pitanje ubijanja

Pitanje ubijanja je vrlo osjetljivo. Mi smo postavili stroge zahtjeve za praktikante i oni ne smiju ubijati. Bilo da je riječ o Buddha školi, Tao školi ili Qimen školi, bez obzira na to o kojoj se školi ili praksi radilo, sve dok se radi o ispravnoj praksi kultivacije, to će se smatrati apsolutno zabranjenim - to je sigurno. Ubijanje može imati vrlo ozbiljne posljedice i zato vam to moramo detaljno objasniti. U izvornom budizmu, ubijanje se uglavnom odnosilo na ubijanje ljudi, što se smatralo najozbiljnijim. Poslije je i ubijanje velikih živih bića, velikih životinja ili nešto većih životinja također smatrano vrlo ozbiljnim. Zašto se pitanje ubijanja uzima tako ozbiljno u zajednici kultivatora? U prošlosti, u budizmu je rečeno da će životi onih koji nisu trebali umrijeti, ako budu ubijeni, postati usamljene duše i beskućni duhovi. Ceremonije spašavanja o kojima se prije govorilo, odnosile su se na takve ljude. Bez tih ceremonija spašavanja, ta bića bi patila od gladi i žeđi, nalazeći se u vrlo teškoj situaciji. Tako se u prošlosti govorilo u budizmu.

Mi kažemo da, kada netko učini nešto loše drugoj osobi, on toj osobi mora dati poprilično puno dea kao naknadu. Pri tome obično mislimo na uzimanje stvari koje pripadaju drugim ljudima i tome slično. Međutim, ako netko nekome iznenada oduzme život, bez obzira na to je li to životinja ili neko drugo živo biće, to će proizvesti poprilično veliku karmu. U prošlosti ubijanje se odnosilo uglavnom na ubijanje ljudi, što bi uzrokovalo prilično veliku količinu karme. No, ubijanje drugih, običnih živih bića, nije manji grijeh, pa i to izravno proizvodi mnogo karme. Osobito su tebi kao praktikantu, za vrijeme procesa tvoje kultivacije, priređene neke teškoće na različitim razinama. Sve je to tvoja vlastita karma i tvoje vlastite teškoće, koje su ti postavljene na različitim razinama da bi se poboljšao. Dokle god poboljšavaš svoj xinxing, bit ćeš u mogućnosti nadvladati ih. No, ako iznenada dobiješ tako mnogo karme, kako je možeš nadvladati? S tvojim xinxingom, ne možeš je nikako nadvladati. To može potpuno onemogućiti tvoju daljnju kultivaciju.

Ustanovili smo da, kad je osoba rođena, rođeni su i mnogi "on" istovremeno, unutar određenog područja prostora ovog univerzuma. Svi oni izgledaju isto kao i on, imaju isto ime i rade manje-više iste stvari. Zato oni mogu biti smatrani dijelom njegove cjeline. Radi se o sljedećem problemu: ako jedno od živih bića (to također vrijedi i za živote drugih velikih životinja) iznenada umre, dok ostali "on" u drugim različitim dimenzijama još nisu završili svoje predodređene životne putove i još imaju mnogo godina života, osoba koja je umrla upast će u situaciju beskućnika i lebdjet će uokolo u prostoru univerzuma. U prošlosti se govorilo o usamljenoj duši i beskućnom duhu koji pati od gladi i žeđi i koji se nalazi u vrlo tegobnoj situaciji. Možda je to istina. Mi smo zaista vidjeli da se ova osoba nalazi u užasnoj situaciji i da mora tako dugo čekati da svi "on" u svim drugim dimenzijama završe svoje životne putove i tek onda, zajedno s njima, može naći konačno počivalište. Što duže to traje, osoba više pati. Što on više pati, sve će se više karme koja je stvorena tom patnjom, nadodavati na tijelo ubojice. Razmislite o tome: koliko karme će se nakupiti? To je ono što smo vidjeli pomoću nadnaravnih sposobnosti.

Vidjeli smo također ovu situaciju: kad je čovjek rođen, forma postojanja čitavog njegovog života već postoji u određenoj dimenziji. Drugim riječima, do koje točke ide njegov život i što on treba raditi, već je određeno. Tko je aranžirao cijeli njegov život? To je očito učinjeno od strane viših bića. Na primjer, u našem običnom ljudskom društvu, nakon rođenja netko pripada određenoj obitelji, određenoj školi, a nakon odrastanja i određenom radnom mjestu. Kroz svoj posao, on ima različite kontakte s društvom. To nam govori da je izgled cijelog društva aranžiran na taj način. Budući da je ovo živo biće iznenada preminulo, ne slijedi više prvobitno određeni aranžman, jer je došlo do promjene. Više biće neće oprostiti onome tko je to poremetio. Razmislite o tome: kao praktikanti, mi se želimo kultivirati prema višim razinama; ali ako više biće to ne oprosti, što mislite, može li se takva osoba još kultivirati? Razine nekih učitelja nisu čak ni tako visoke kao razina tog višeg bića koje je sve to aranžiralo. Zbog toga će učitelj takve osobe također biti pogođen time i bačen dolje, na nižu razinu. Razmislite o tome: je li to običan problem? Zbog toga, kada osoba jednom učini nešto takvo, njemu ili njoj, bit će jako teško kultivirati se.

Među Falun Dafa praktikantima možda ima nekih koji su se borili u vremenima rata. Ratovi su stanja proizišla iz velikih promjena globalnih nebeskih pojava i ti si bio samo jedan element takvih stanja. Da se nitko ne pomakne pod takvim promjenama nebeskih fenomena, takva stanja ne bi mogla biti prouzročena u običnom ljudskom društvu, niti bi se to moglo nazvati promjenama nebeskih fenomena. Takvi događaji se mijenjaju u skladu s velikim promjenama, pa stoga nisi samo ti u cijelosti odgovoran za to. Ono o čemu mi ovdje raspravljamo je karma, koja je stvorena nečijim inzistiranjem na vršenju loših djela zbog osobne koristi, zadovoljenja vlastitih interesa ili kad netko želi otkloniti ono što škodi njegovim interesima. Sve što se odnosi na promjene u cijelom velikom prostoru i velike promjene stanja u društvu, nije tvoja greška.

Ubijanje može stvoriti ogromnu karmu. Neki tada misle: "Ne smijemo više ubijati; ali ja sam kuhar kod kuće; što će moja obitelj jesti, ako više ne budem ubijao?" Ovo konkretno pitanje nije moja briga. Ja predajem Fa praktikantima i ne govorim običnim ljudima kako živjeti. Kako se odnositi prema konkretnim pitanjima, ti sam trebaš prosuđivati s Dafa. Radi onako kako misliš da je najbolje. Obični ljudi čine što god žele i to je stvar običnih ljudi. Ne može se svatko istinski kultivirati. Praktikanti, međutim, trebaju slijediti visoke standarde, i zbog toga postoje zahtjevi koji im se postavljaju.

Nemaju samo ljudska bića i životinje život, biljke također imaju život. Sva se materija očituje u obliku života u drugim dimenzijama. Kad tvoje nebesko oko dostigne razinu Fa vida, otkrit ćeš da ti se kamenje, zidovi i sve stvari obraćaju i pozdravljaju te. Možda se netko čudi: "Znači, žito i povrće koje jedemo također je živo. Što da radimo ako muhe i komarci dospiju u kuću? Ljeti je prilično neugodno kada bodu komarci. Znači, moramo ih promatrati kako nas bodu, ne pomičući se. Muhe dolaze na hranu, zagađujući je, ali ih ne smijemo ubiti." Govorim vam da ne smijemo proizvoljno i bez razloga ubijati živa bića, ali također ne trebamo biti ni pretjerano oprezna gospoda, usredotočujući se stalno na sitnice i bojeći se da ne nagazimo na mrave, tako da skačemo uokolo dok hodamo. Kažem da će ti život biti prilično zamoran na takav način. Nije li to također vezanost? Iako svojim skakutanjem uokolo možda nisi ubio mrave, ipak si ubio mnogo mikroorganizama. Na mikroskopskoj razini postoje mnoga, još manja živa bića, kao što su mikrobi i bakterije, pa si možda također nagazio i ubio mnoge od njih. U tom slučaju više ne bismo trebali živjeti. Mi ne želimo postati takvi ljudi, jer se na taj način ne može kultivirati. Treba se usredotočiti na širu perspektivu i kultivirati se otvoreno, na čestit i dostojanstven način.

Mi smo ljudska bića, živimo i imamo pravo očuvati svoje ljudske živote. Zato životna okolina treba zadovoljiti potrebe ljudskog života. Ne smijemo namjerno nauditi ili ubiti živo biće, ali ne trebamo previše biti okupirani takvim sitnicama. Na primjer, povrće i žitarice koje uzgajamo također imaju život, ali ne možemo prestati jesti ili piti samo iz tog razloga, jer kako bismo onda mogli prakticirati? Trebamo biti širokoumni. Na primjer, dok hodaš, mravi ili kukci mogu utrčati ispod tvojih stopala i biti zgaženi i ubijeni. Možda onda trebaju baš sada umrijeti, jer ti ih nisi namjerno ubio. U svijetu organizama i mikroorganizama također postoji pitanje ekološke ravnoteže - ako ih ima previše, proširit će se nekontrolirano. Zbog toga kažemo da se trebamo kultivirati otvoreno i čestito. Kad ima muha i komaraca, možemo ih istjerati iz kuće ili ugraditi mrežu na prozore da bismo ih spriječili da uđu unutra. No, ako ih nekad ne možemo istjerati i oni budu ubijeni, to ne treba biti problem. Ako žele bosti i nauditi ljudima u njihovu prostoru, svakako ih treba istjerati. Ako se ne daju istjerati, ne možemo samo promatrati kako bodu ljude. Kao praktikantu, tebi to ne predstavlja problem, jer si otporan na njih. No, članovi tvoje obitelji ne prakticiraju i oni su obični ljudi, pa za njih još postoji problem zaraznih bolesti. Mi ne možemo samo gledati i ništa ne uraditi kad komarac ubode dijete u lice.

Dat ću vam jedan primjer. Postoji priča o Shakyamuniju u njegovim ranim godinama. Jednoga dana Shakyamuni se želio okupati u šumi i zatražio je od svog učenika da očisti kadu. Učenik je otišao do kade i vidio da je puna kukaca i da bi oni, kada bi očistio kadu, bili ubijeni. Vratio se Shakyamuniju i rekao: "Kada je puna kukaca." Ne pogledavši ga, Shakyamuni je rekao: "Idi i očisti kadu." Učenik je ponovno otišao do kade, ali nije znao kako bi počeo. Ako bi počeo čistiti, kukci bi morali umrijeti. Obišao je jedan krug i ponovno se vratio Shakyamuniju i pitao ga: "Poštovani Učitelju, kada je puna kukaca. Ako je očistim, kukci će biti ubijeni." Shakyamuni ga je pogledao i rekao: "Ono što sam od tebe tražio je da očistiš kadu." Učenik je iznenada shvatio te otišao i odmah očistio kadu. Priča govori o načelu: ne trebamo se prestati kupati jer ima kukaca, niti trebamo naći drugo mjesto za život jer ima komaraca. Također ne trebamo stegnuti naša grla i prestati jesti i piti zbog toga što žitarice i povrće imaju život. Ne treba tako postupati. Mi trebamo ispravno postupati s ovim stvarima i prakticirati kultivaciju otvoreno i dostojanstveno. U redu je dokle god namjerno ne naškodimo nekom živom biću. U isto vrijeme, ljudska bića moraju imati svoj životni prostor i životne uvjete koji također moraju biti prihvatljivi. Ljudska bića trebaju održati svoje živote i normalno živjeti.

U prošlosti su neki lažni qigong učitelji govorili: "Smije se ubijati prvog i petnaestog u mjesecu." Neki od njih čak su tvrdili da je dopušteno ubiti dvonožne životinje, kao da one nisu žive. Onda se ubijanje prvog ili petnaestog ne smatra ubijanjem, nego kopanjem zemlje? Neki lažni qigong učitelji mogu biti prepoznati na osnovi njihovih govora i ponašanja ili po onome što kažu i za čim teže. Qigong učitelji koji izriču takve tvrdnje, često su zaposjednuti. Pogledajte samo način na koji qigong učitelj, zaposjednut od strane lisice, jede pile. On ga halapljivo proždire i nije voljan niti ispljunuti kosti.

Ubijanje ne samo da stvara ogromnu karmu, nego također uključuje pitanje suosjećanja. Zar mi praktikanti ne bismo trebali imati suosjećanje? Kada se pojavi naše suosjećanje, vjerojatno ćemo primijetiti da sva živa bića pate i da svaka osoba pati. To će se svakako dogoditi.

Pitanje jedenja mesa

Jedenje mesa također je vrlo osjetljivo pitanje, ali jedenje mesa nije ubijanje. Iako učite Fa već duže vrijeme, mi nismo tražili od vas da prestanete jesti meso. Čim dođeš na tečaj, mnogi qigong učitelji ti kažu da prestaneš jesti meso. Možda ćeš pomisliti: "Odjednom više ne smijem jesti meso. Još nisam mentalno spreman na to." Jelo posluženo danas kod kuće može biti pečeno pile ili pržena riba i miriše jako dobro, ali tebi nije dopušteno to jesti. Isto je i s religijskim praksama kultivacije, koje prisiljavaju na nejedenje mesa. Uobičajene prakse u Buddha školi i neke prakse u Tao školi također spominju isto, te zabranjuju jedenje mesa. Mi ne tražimo od tebe da ne jedeš meso, ali i mi govorimo o tom pitanju. Što mi zahtijevamo? Budući da je naša praksa takva da Fa oplemenjuje praktikanta, to znači da će se neke situacije pojaviti kroz njegov gong i kroz Fa. Na putu prakticiranja, na različitim razinama pojavit će se različite situacije. Jednoga dana, ili danas nakon mojeg predavanja, neki će se ovako osjećati: ne mogu jesti meso i ono im smrdi. Ako ga jedu, htjet će ga povratiti. Nitko te ne prisiljava, niti ti sam sebe prisiljavaš da ne jedeš meso, to dolazi iz tvog vlastitog srca. Kada dostigneš tu razinu, od gonga će se odražavati da više nećeš moći jesti meso. Ako ga i pored toga progutaš, stvarno ćeš ga povratiti.

Svi naši dugogodišnji praktikanti znaju da će se ovakvo stanje pojaviti u kultivaciji Falun Dafa i da se na različitim razinama pojavljuju različita stanja. Neki praktikanti imaju jaku želju i jaku vezanost za jedenje mesa - oni obično mogu pojesti veće količine mesa. Dok se meso drugima gadi, oni se ne osjećaju tako i još ga uvijek mogu jesti. Što treba učiniti da bi uklonili ovu vezanost? Može ih boljeti želudac ako jedu meso, a ako ne jedu, neće imati bolova u trbuhu. Kad se kod osobe pojavi ovakvo stanje, to znači da on više ne treba jesti meso. Znači li to da naša škola od danas više neće imati ništa s mesom? Ne, nije tako. Kako se mi trebamo odnositi prema ovom pitanju? Ne biti u mogućnosti jesti meso dolazi samo iz vlastitog srca. Koja je svrha toga? Prinudna zabrana jedenja mesa kod kultivacije u samostanima, kao i nemogućnost jedenja mesa odražena u našoj praksi, imaju za cilj uklanjanje ove ljudske želje i vezanosti za jedenjem mesa.

Neki ljudi jednostavno ne mogu ništa jesti, ako nema mesa u zdjeli. To je žudnja običnih ljudi. Jednog jutra sam prolazio pokraj stražnjeg ulaza u Triumph park u Changchunu. Tri čovjeka su izišla iz tog izlaza vičući glasno. Jedan od njih je rekao: "Kakva je to vrsta qigonga u kojoj se ne smije jesti meso? Ja bih radije izgubio deset godina svog života, nego da se odreknem mesa!" Kako je jaka ta žudnja! Razmislite o tome: zar ova žudnja ne bi trebala biti uklonjena? Definitivno bi. U procesu kultivacije, čovjek upravo uklanja svoje različite žudnje i vezanosti. Jednostavno rečeno, ako želja za jedenjem mesa nije uklonjena, zar onda ne znači da i vezanost nije uklonjena? Kako se onda može kultivirati do Ispunjenja? Zato, dokle god je to vezanost, ona treba biti uklonjena. No, to opet ne znači da odsada više nikada nećeš moći jesti meso. Nije cilj zabrana jedenja mesa, nego da više nemaš tu vezanost. Ako ukloniš tu vezanost tijekom vremena u kojem ne možeš jesti meso, možda ćeš poslije ponovno moći jesti meso, ono više neće tako grozno smrdjeti i više neće imati tako loš okus. Tada ćeš ponovno moći jesti meso i to više neće predstavljati problem.

Kada ga ponovno budeš mogao jesti, više nećeš imati tu vezanost i nećeš imati ni žudnju za mesom. No, nastupit će velika promjena: kada budeš ponovno jeo meso, više ti neće biti ukusno; ako ga obitelj kuha kod kuće, jednostavno jedeš s ostalima, ako ne, neće ti nedostajati i ako ga jedeš, neće ti biti slasno. Ovakvo stanje će se pojaviti. Međutim, kultivacija među običnim ljudima prilično je komplicirana. Ako tvoja obitelj uvijek kuha meso, kroz neko vrijeme ono će ti ponovno biti vrlo ukusno. To će se poslije ponavljati, to će se mnogo puta ponoviti tijekom cijelog puta kultivacije i ti iznenada ponovno nećeš moći jesti meso. Ako ga ne možeš jesti, nemoj ga jesti, stvarno ga nećeš moći jesti. Ako ga jedeš, povratit ćeš. Ako ga možeš jesti, jedi ga, slijedi prirodni put. Jedenje ili nejedenje mesa nije samo sebi svrha - ključno je otpustiti tu vezanost.

U ovoj našoj Falun Dafa školi napreduje se veoma brzo. Dokle god poboljšavaš svoj xinxing, brzo ćeš se probijati kroz svaku razinu. Neki ljudi ispočetka nisu tako vezani za meso i ne mare ima li ga ili nema. Kod takvih ljudi to traje samo jedan do dva tjedna i ova je vezanost već razgrađena. Kod nekih ljudi to traje jedan mjesec, dva mjeseca, tri mjeseca ili možda pola godine. Osim u specijalnim slučajevima, neće trebati više od godine, i oni će ponovno moći jesti meso. To je zato što je meso već postalo glavni sastojak ljudske hrane. Ipak, profesionalni kultivatori u samostanima ne smiju jesti meso.

Recimo nešto o tome kako se budizam odnosi prema jedenju mesa. Najraniji, originalni budizam nije zabranjivao jedenje mesa. Kad je Shakyamuni poveo svoje učenike u šumu da se mukotrpno kultiviraju, nije bilo takvog pravila koje bi zabranjivalo meso. Zašto ga nije bilo? Zato što je ljudsko društvo bilo vrlo nerazvijeno kad je Shakyamuni podučavao njegov Fa prije 2.500 godina i neke regije su imale poljoprivredu, dok mnoge druge još nisu. Obrađenih posjeda je bilo vrlo malo i posvuda su bile šume. Žitarica je bilo malo i bile su izuzetno rijetke. Ljudi su upravo bili izašli iz primitivnog društva i živjeli su uglavnom od lova; u mnogim regijama meso je bilo glavna hrana. Da bi otpustili ljudske vezanosti, koliko god je to moguće, Shakyamuni nije dopuštao svojim učenicima dodir s novcem ili bilo kakvim materijalnim stvarima; poveo je svoje učenike sa sobom i prosio hranu. Jeli su ono što im je dano, jer kao kultivator, čovjek kod jela ne treba biti probirljiv. Jela koja su dobivali, mogla su sadržavati i meso.

Ipak, u izvornom budizmu postojala je zabrana za hun89. Ova zabrana huna potječe upravo iz izvornog budizma, ali danas se za meso kaže da je hun. Zapravo, u to vrijeme hun se nije odnosio na meso, nego na stvari poput crvenog luka, đumbira i češnjaka. Zašto je to smatrano hunom? Ni mnogi današnji redovnici ne mogu to jasno objasniti, jer se mnogi od njih ne kultiviraju istinski i ne znaju mnogo stvari. Ono što je Shakyamuni podučavao zvalo se: "Zapovijedi, Meditacija, Mudrost". Zapovijedi se odnose na uklanjanje svih žudnji običnih ljudi. Meditacija znači da se kultivatori u potpunosti kultiviraju sjedeći u meditaciji u lotosovom položaju i da trebaju potpuno utonuti u meditaciju. Sve ono što je pri tome smetalo da ljudi utonu u meditaciju i kultiviraju se, smatrano je ozbiljnom smetnjom. Tko god je jeo crveni luk, đumbir i češnjak imao je jak vonj. U to vrijeme, redovnici su meditirali u šumi ili u pećini, u grupama od sedam ili osam osoba u krugu. Ako je netko jeo te stvari, to bi proizvelo vrlo jak i iritantan vonj, što bi utjecalo na meditaciju drugih i njihovo postizanje unutarnje mirnoće te je ozbiljno ometalo njihovo prakticiranje. Zbog toga je postojalo pravilo da su takve stvari smatrane hunom i bilo je zabranjeno jesti ih. Mnoga živa bića koja su na ljudskom tijelu razvijena kroz kultivaciju, gnušaju se tako jakog vonja. Crveni luk, đumbir i češnjak mogu također stimulirati ljudske žudnje. Ako ih se jede previše, može se postati ovisnik o njima. Zbog toga su smatrani hunom.

Nakon što su se mnogi redovnici u prošlosti kultivirali do vrlo visokih razina i nalazili se u stanju otključanog ili poluotključanog gonga, znali su također da ta pravila za vrijeme kultivacije nisu važna. Ako se odreknemo vezanosti, materija sama po sebi nema nikakvo djelovanje. Ono što zaista ometa osobu je vezanost. Zbog toga su mnogi redovnici koji su se visoko kultivirali u prošlosti, također otkrili da pitanje - jede li se meso - nije ključno. Ključno pitanje je može li ta vezanost biti otpuštena. Bez vezanosti je sasvim svejedno što jedemo da bismo napunili trbuh. U samostanima se kultivira upravo na takav način, pa su se zato mnogi ljudi već navikli na to. Osim toga, to više nije samo pitanje zapovijedi, nego je to postao propis i pravilo u samostanima, tako da se uopće ne može jesti meso i ljudi su se navikli na takav način kultivacije. Popričajmo o redovniku Jigongu90. On je jako istaknut u književnim djelima. Redovnici ne bi trebali jesti meso, ali on ga je jeo i zbog toga su ga isticali. No, činjenica je da je, kada je Jigong bio izbačen iz Lingyin samostana, opskrba hranom za njega postala ozbiljan problem i njegovo je preživljavanje bilo upitno. Da bi se najeo, jeo je što god mu je došlo u ruke. Bez vezanosti za neku posebnu hranu, bilo je svejedno što jede da bi napunio trbuh. On se kultivirao do te razine, tako da je razumio takav princip. Zapravo, Jigong je jeo meso samo nekoliko puta, možda jedanput ili dvaput. Nakon što su čuli da redovnik jede meso, pisci su se jako zainteresirali. Što je tema senzacionalnija, čitaoci će biti jače zainteresirani. Književna djela su zasnovana na životu i idu iznad njega; na taj način on je postao popularan. U stvari, ako je vezanost zaista odstranjena, svejedno je što jedemo da bismo napunili trbuh.

U jugoistočnoj Aziji i južnoj Kini, osobito u provincijama Guandong i Guangxi91, neki budisti laici ne kažu da se kultiviraju do Buddhe, kao da to zvuči previše staromodno. Oni kažu da žive vegetarijanski ili da su vegetarijanci. Oni misle da se kultiviraju do Buddhe time što se hrane vegetarijanski. Oni smatraju kultivaciju do Buddhe nečim tako jednostavnim. Može li se netko time što je vegetarijanac kultivirati do Buddhe? Vi znate da je to samo jedna vezanost, jedna ljudska žudnja. To je samo jedna vezanost i time se uklanja samo ta jedna vezanost. Treba se odreći i zavisti, natjecateljskog mentaliteta, samozadovoljstva, mentaliteta isticanja sebe i različitih drugih vezanosti. Čovjek ima tako puno vezanosti. Sve vezanosti i žudnje moraju biti uklonjene, tek tada se može kultivirati do Ispunjenja. Kako se netko može kultivirati do Buddhe otpuštanjem samo vezanosti jedenja mesa? Ta tvrdnja je netočna.

Po pitanju hrane, ne radi se samo o jedenju mesa, nego ne treba biti vezan za bilo koju vrstu hrane. Isto je i s drugim stvarima. Neki ljudi kažu: "Ovo baš volim jesti." To je također žudnja. Nakon što dostigne određenu razinu kultivacije, kultivator neće imati ovu vezanost. Naravno, mi podučavamo Fa na vrlo visokim razinama i to radimo u vezi s različitim razinama. To nije moguće postići odjednom. Ti kažeš da rado jedeš određenu hranu, ali kada se stvarno kultiviraš do trenutka kada je vrijeme da otpustiš tu svoju vezanost, to više nećeš moći jesti. Ako i jedeš, neće ti više biti ukusno ili će imati okus kao nešto drugo. Prije, kada sam išao na posao, kantina u mojoj firmi uvijek je imala gubitke i poslije su je zatvorili. Nakon toga, svatko je donosio svoj ručak. Bilo je prilično naporno praviti jelo ujutro i onda žuriti na posao. Ja bih ponekad kupio dva peciva i komad tofua u soja umaku. Takvo lagano jelo ne bi trebalo biti problem, ali ipak nije bilo dobro stalno to jesti - ta vezanost je također trebala biti otpuštena. Čim bih vidio tofu, pojavila bi mi se želučana kiselina i više ga nisam mogao jesti. To se događalo da bi spriječilo da razvijem vezanost. Naravno, to se događa tek kada netko dostigne određenu razinu u kultivaciji. Na početku nije tako.

Buddha škola ne dopušta pijenje alkohola. Jesi li ikada vidio Buddhu kako nosi vrč s vinom? Ne. Rekao sam da osoba možda neće moći jesti meso, ali nakon što se kroz prakticiranje kultivacije među običnim ljudima ukloni ta vezanost, neće biti problem jesti ga ponovno. Međutim, ako prestaneš piti alkohol, ne smiješ ga ponovno piti. Zar praktikant nema gong u svom tijelu? Postoje različiti oblici gonga. Neke nadnaravne sposobnosti pojavljuju se na površini tvoga tijela i sve su čiste. Čim piješ alkohol, "huš", sve će odmah napustiti tvoje tijelo. U tom trenutku nemaš više ništa na svome tijelu, jer se sve one gnušaju tog vonja. Jako je loše ako se na to navikneš, jer ti pijenje alkohola može pomutiti razum. Zašto su neki praktikanti koji su kultivirali veliki Tao, morali piti alkohol? Zato što oni ne kultiviraju glavnu svijest i piju da bi umrtvili glavnu svijest.

Neki ljudi su tako ovisni o alkoholu da ga cijene kao vlastiti život. Neki uživaju piti alkohol. Neki su toliko pili, da su već dobili trovanje alkoholom; oni ne mogu niti dignuti svoje zdjele s rižom bez alkohola, bez alkohola jednostavno ne funkcioniraju. Mi praktikanti ne smijemo biti takvi. Pijenje alkohola definitivno vodi ka ovisnosti. To je žudnja i stimulira živce ovisnosti; što netko više pije, postaje ovisniji. Promislimo o tome: kao praktikanti, ne bismo li trebali odstraniti ovu vezanost? Ova vezanost mora također biti odstranjena. Netko možda misli: "To je nemoguće, jer sam ja odgovoran za prijem klijenata" ili "Ja sam odgovoran za uspostavljanje poslovnih kontakata. Nije lako zaključiti posao bez alkohola." Ja bih rekao da nije nužno tako. U običnim poslovnim dogovorima, posebno u poslovima sa strancima, možeš naručiti sok, dok drugi naručuje mineralnu vodu, a netko drugi pivo. Nitko te neće tjerati da piješ alkohol. Ti piješ ono što želiš i onoliko koliko želiš. Posebno među intelektualcima, to se još rjeđe događa. Obično je tako.

Pušenje je također vezanost. Neki ljudi kažu da ih pušenje može osvježiti, ali ja kažem da oni zavaravaju sami sebe. Neki se osjećaju umorno od posla ili od pisanja i onda prave pauzu pušeći cigaretu. Misle da su svježiji nakon pušenja. Zapravo nije tako. Oni se osjećaju osvježeno, jer su se malo odmorili. Ljudski um može stvoriti krivi utisak, kao i iluziju. Kasnije je zaista nastao jedan stav ili lažni utisak i ti misliš da te pušenje zaista osvježuje. No, uopće nije tako, pušenje ne može imati takav učinak. Pušenje ne čini ljudskom tijelu ništa dobro. Ako je osoba pušila dugo vremena, u trenutku autopsije, liječnik će vidjeti da su njegov dušnik i njegova pluća potpuno crni.

Zar mi praktikanti ne želimo očistiti naša tijela? Mi trebamo stalno čistiti svoja tijela i stalno napredovati ka višim razinama. Zašto još uvijek stavljaš to u svoje tijelo, zar to nije suprotno od onoga što mi radimo? Osim toga, to je također jaka žudnja. Neki ljudi znaju da to nije dobro, ali se ne mogu odviknuti od toga. Zapravo, dopustite da vam kažem da oni nemaju ispravne misli da ih vode te im neće biti lako prestati pušiti na taj način. Kao praktikant, zašto to ne uzmeš kao vezanost koju treba napustiti i vidi možeš li prestati. Ja ti savjetujem: ako se istinski želiš kultivirati, prestani pušiti od današnjeg dana i sigurno možeš prestati. U polju ovog tečaja nitko ne misli na pušenje. Ako želiš prestati, sigurno možeš prestati. Kad budeš ponovno pušio, cigareta neće više imati isti okus. Ako čitaš ovo predavanje u knjizi, imat će isti učinak. Naravno, ako se ne želiš kultivirati, mi se nećemo pobrinuti za to. Ja mislim da ti kao kultivator trebaš odustati od toga. Ja sam jednom upotrijebio ovaj primjer: Jesi li ikada vidio jednog Buddhu ili Taoa kako sjede ondje s cigaretom u ustima? Kako to može biti moguće? Što je tvoj cilj kao kultivatora? Ne bi li trebao odustati od toga? Zato kažem da, ako se želiš kultivirati, odustani od toga. To šteti tvome tijelu i također predstavlja žudnju. To je upravo suprotno od zahtjeva za naše praktikante.

Zavist

Kad podučavam Fa, često iznosim problem zavisti. Zašto? To je zato što se zavist u Kini jako pokazuje. Toliko je jaka da je to postalo prirodno i ljudi je kod sebe više i ne mogu primijetiti. Zašto Kinezi imaju tako jaku zavist? To ima svoje korijene. Konfucijanizam je u prošlosti dosta utjecao na Kineze i oni su jako povučeni. Kada su ljuti, oni to ne pokazuju, kada se raduju ni to ne pokazuju. Oni vjeruju u samosavladavanje i suzdržavanje. Budući da je to tako duboko ukorijenjeno, naša je nacija u cjelini razvila vrlo povučen karakter. Naravno, to ima svojih prednosti, poput nepokazivanja unutarnje kvalitete. No, to također ima nedostatke koji mogu sa sobom donijeti negativne situacije. Posebno u ovom Vremenu kraja Dharme, negativni aspekti toga postali su još upadljiviji i mogu kod ljudi potaknuti razvijanje zavisti. Ako netko ima dobre vijesti i to se sazna, drugi će odmah postati vrlo zavidni. Kada netko na radnom mjestu ili drugdje dobije nagradu ili neke druge prednosti, ne usuđuje se govoriti o tome, jer će se drugi osjećati neuravnoteženo kad to saznaju. Zapadnjaci to nazivaju "istočnjačka zavist" ili "azijska zavist". Cijelo područje Azije je više ili manje pod utjecajem kineskog konfucijanizma i zavisti ima posvuda do neke mjere, ali se samo kod nas u Kini tako jako pokazuje.

Ova zavist je na neki način povezana s apsolutnom jednakošću koju smo nekad prakticirali. Nakon svega, ako nebo padne, svi će umrijeti zajedno; ako ima nečeg dobrog, svatko bi trebao dobiti jednaki dio. Svatko treba dobiti jednak iznos kod povećanja plaće i ne smije se govoriti o postotku povećanja. Ova logika izgleda pravedno, jer se svi jednako tretiraju. Međutim, kako svi mogu biti jednaki u stvarnosti? Oni rade različite poslove i izvršavaju svoje odgovornosti u različitoj mjeri. Postoji princip u ovom našem univerzumu koji glasi: "bez gubitka nema dobitka." Da bi nešto dobio, moraš nešto izgubiti. Među običnim ljudima se kaže: "tko ne radi, ne dobiva ništa; tko radi više, dobiva više; tko radi manje, dobiva manje" i smatra se da onaj tko da više, treba i dobiti više. U vrijeme kad se prakticirala apsolutna jednakost, rečeno je da su svi ljudi rođeni isti i da stvari koje dolaze nakon rođenja mijenjaju osobu. Ja kažem da je to previše apsolutno, a ako je nešto previše apsolutno, tada je pogrešno. Zašto se neki ljudi rađaju kao muškarci, a drugi kao žene? Zašto imaju različit izgled? Neki su rođeni bolesni ili hendikepirani, tako da nisu svi jednaki. Gledajući s više razine, možemo vidjeti da nečiji cjelokupni život već postoji u drugoj dimenziji. Kako svi mogu biti isti? Svi žele biti jednaki, ali ako nešto nije dio nečijeg života, kako on može biti jednak. Ljudi, dakle, nisu isti.

Ljudi u zapadnim zemljama imaju relativno otvoren mentalitet. Kada su sretni, to se vidi, kada su ljuti, to se također vidi. To ima svoje prednosti, ali i nedostatke, jer oni nemaju strpljenja. Razlika među mentalitetima i shvaćanjima vodi ka različitim posljedicama kada ljudi nešto rade. Ako Kineza pohvali njegov rukovodilac ili on na neki način bude povlašten, drugi osjećaju nemir u srcu. Ako netko dobije nešto veći bonus, on će ga krišom staviti u džep, bez da drugi to znaju. Danas je teško biti uzoran radnik. "Ti si uzoran radnik i tako dobro radiš svoj posao, trebaš dolaziti na posao ranije i ići kući kasnije. Zašto ti ne uradiš sav posao? Ti si dobar u tome, mi nismo." Ljudi će biti sarkastični i cinični. Teško je biti čak i dobra osoba.

Izvan Kine to je potpuno drugačije. Ako šef vidi da je netko danas dobro radio, on mu daje veći bonus. Ovaj će radosno brojati novčanice, jednu po jednu ispred kolega. "Hej, šef mi je danas dao puno novca." On to može veselo reći drugima dok broji novčanice i to nema nikakvih posljedica. Međutim, ako netko u Kini dobije bonus, čak će mu i šef reći da odmah strpa novac u džep, da ga drugi ne bi vidjeli. Izvan Kine, ako dijete dobije 100 bodova na testu u školi, ono će veselo trčati kući i vikati: "Dobio sam 100 bodova, dobio sam 100 bodova!" Tako će trčati cijelim putem od škole do kuće. Susjed će otvoriti vrata i reći: "Hej Tom, super si to uradio, ti si dobar dečko." Drugi susjed će otvoriti prozor i reći: "Hej Jack, super." Ako se to dogodi u Kini, to će biti katastrofa. "Dobio sam 100 bodova, dobio sam 100 bodova!" Dijete trči kući iz škole. Čak i prije no što je otvorio svoja vrata, jedan od susjeda već počinje psovati u kući: "Što je tako posebno u dobivanju 100 bodova? Što se tu ima hvaliti! Svatko je nekad imao 100 bodova!" Ova dva različita shvaćanja proizvest će različite rezultate. To može izazvati nečiju zavist. Ljudi se osjećaju nelagodno kada se nekom drugom dogodi nešto dobro, umjesto da se raduju zbog njega. Događa se nešto takvo.

Prije nekoliko godina prakticirana je apsolutna jednakost i to je poremetilo ljudsko razmišljanje. Dat ću vam konkretan primjer za to: Netko može misliti da na radnom mjestu nitko nije tako sposoban kao on, da je on veličanstven i da sve može ostvariti. On u sebi misli: "Ja sam kvalificiran da budem direktor tvornice ili menadžer; uspjet ću i ako dobijem još višu poziciju. Mislim da mogu biti i premijer." Rukovodstvo možda također kaže da je ova osoba zaista sposobna i da može ostvariti bilo što. Njegove kolege možda također kažu da je on zaista sposoban i talentiran. U njegovoj radnoj grupi ili u njegovom uredu postoji druga osoba koja je potpuno nesposobna i što god da radi, krene naopako. Jednog dana ova nesposobna osoba biva unaprijeđena u vodeću poziciju. On nije unaprijeđen, a ta osoba čak postaje njegov šef. On će u svom srcu osjećati da to nije pošteno i posvuda će se žaliti i pokušavati nešto uraditi u vezi s time, osjećajući se vrlo uzrujanim i punim zavisti.

Ja vam kažem da postoji princip koji obični ljudi nisu u stanju uvidjeti: ti možda misliš da si dobar u svemu, ali to nije sadržano u tvojoj sudbini. Taj čovjek nije ni u čemu dobar, ali se to nalazi u njegovoj sudbini i on će postati šef. Sasvim je svejedno što misle obični ljudi, to su samo razmišljanja običnih ljudi. Iz perspektive viših bića, ljudsko društvo se razvija samo prema određenim zakonitostima. Zbog toga ono što netko radi u životu nije uređeno na osnovi njegovih sposobnosti. U budizmu se govori o principu karmičke odmazde i te su stvari uređene u skladu s tvojom karmom. Nije važno koliko si sposoban, ako nemaš de, možda nećeš imati ništa u ovom životu. Ti vidiš da je netko nesposoban za bilo što, ali on ima mnogo dea i zbog toga će postati visoko pozicionirani službenik ili će steći veliko bogatstvo. Običan čovjek to ne može uvidjeti i uvijek vjeruje da treba raditi ono što odgovara njegovim sposobnostima. Zato se on bori i svađa cijeloga života i njegovo srce je teško povrijeđeno. On misli da je život jako gorak i težak i u srcu se stalno osjeća neuravnoteženo. On ne može dobro jesti ni spavati i osjeća se žalosno i razočarano. Kad ostari, njegovo tijelo je već istrošeno i pojavljuju se svakojake bolesti.

Mi praktikanti se nikako ne bismo trebali ponašati na taj način, jer mi praktikanti uvijek slijedimo prirodan tok. Ako je nešto tvoje, nećeš to izgubiti. Ako nešto nije tvoje, nećeš to dobiti, čak i ako se boriš za to. Naravno, to nije apsolutno. Kad bi to bilo posve apsolutno, ne bi se više postavljalo pitanje čini li netko loša djela. Drugim riječima, mogu također postojati neki nestabilni faktori. No, za nas kao praktikante, u pravilu se brinu Učiteljevi Fasheni. Ako drugi ljudi žele oduzeti tvoje stvari, ne mogu to uraditi. Mi stoga slijedimo prirodan tok. Ponekad misliš da je nešto tvoje i drugi ti također kažu da je to tvoje, ali zapravo, to nije tvoje. Ti ćeš možda vjerovati da je to tvoje, ali na kraju ipak nije tvoje. Na ovaj način će se pokazati možeš li ti to otpustiti. Ako ne možeš otpustiti, to je vezanost. Upravo na ovaj način bit će odstranjena tvoja vezanost za vlastiti interes, to je tako. Zato što obični ljudi ne mogu prepoznati ovaj princip, natječu se i bore za vlastite interese.

Zavist se jako snažno pokazuje među običnim ljudima. Također je oduvijek bila vrlo upadljiva i u zajednici kultivatora. Nema poštovanja među različitim školama kultiviranja, poput "tvoja praksa je dobra" ili "njegova praksa je dobra" - daju se svakakvi komentari. Kao što vidim, svi se oni nalaze na razini liječenja bolesti i rekreacije. Većina ovih praksi koje se međusobno bore su kaotične prakse koje su donijeli posjedujući duhovi i nijedna od njih se ne obazire na xinxing. Recimo da je netko prakticirao više od dvadeset godina, ali nije razvio nikakve nadnaravne sposobnosti, dok ih netko drugi razvije ubrzo nakon što je počeo prakticirati. Onda se ovaj prvi osjeća neuravnoteženo u srcu: "Ja sam prakticirao više od dvadeset godina i nisam razvio nikakve nadnaravne sposobnosti, a on ih je dobio. Kako je on dobio nadnaravne sposobnosti?" On će biti vrlo ljut: "On je zaposjednut, doživio je kultivacijsko ludilo!" Kada qigong majstor drži predavanje, netko sjedi tamo bez poštovanja: "Pfff, kakav je on qigong majstor? Nisam čak ni zainteresiran da slušam što on kaže." Taj qigong majstor možda zaista ne govori tako dobro kao on. Ipak, ono o čemu majstor govori su stvari iz njegove vlastite škole. Ova osoba je studirala sve moguće i dobila gomilu svjedodžbi o završenim tečajevima, on pohađa predavanja svih qigong majstora. Zaista, ova osoba zna puno, čak više od tog qigong majstora; ali koja korist od toga? Sve je to samo znanje o liječenju bolesti i rekreaciji. Što se više on time puni, informacije postaju sve kaotičnije i kompliciranije i postaje sve teže prakticirati kultivaciju - sve je već pobrkano. Kod istinske kultivacije govori se o koncentraciji na jednu školu, da ništa ne bi krenulo pogrešno. Ovo se također pokazuje i među istinskim kultivatorima koji se uzajamno ne poštuju i nisu odstranili vezanost za natjecanjem s drugima, što lako može voditi ka zavisti.

Ispričat ću vam jednu priču. U knjizi Ustoličenje bogova92, Shen Gongbao93 smatrao je Jiang Ziyu starim i nesposobnim. Međutim, Prvobitni Bog Nebesa zatražio je Jiang Ziyu94 da dijeli titule Bogovima. Shen Gongbao je osjetio neuravnoteženost u srcu: "Zašto su njega zatražili da dijeli titule Bogovima? Vidi kako sam ja, Shen Gongbao, sposoban: nakon što mi se odsiječe glava, ja je mogu staviti nazad na ramena. Zašto nisu od mene tražili da dijelim titule Bogovima?" Bio je jako zavidan i stalno je uzrokovao nevolje Jiang Ziyu.

U prvobitnom budizmu, u doba Shakyamunija, govorilo se o nadnaravnim sposobnostima, međutim, danas se u budizmu nitko više ne usudi govoriti o nadnaravnim sposobnostima. Ako govoriš o nadnaravnim sposobnostima, reći će da imaš kultivacijsko ludilo. "Koje nadnaravne sposobnosti?" Oni ih uopće neće priznati. Zašto? Današnji redovnici nemaju pojma što je to. Shakyamuni je imao deset velikih učenika, od kojih je Mujianlian95 bio broj jedan u nadnaravnim sposobnostima. Shakyamuni je također imao učenice i jedna od njih, po imenu Lianhuase96, bila je također broj jedan u nadnaravnim sposobnostima. Isto je bilo i kad je budizam donesen u Kinu. Kroz sve generacije, bilo je mnogo visoko kultiviranih redovnika. Kad je Boddhidarma došao u Kinu, jahao je na stabljici trske da bi prešao rijeku. Kako se povijest razvijala, nadnaravne sposobnosti su se sve više odbacivale. Glavni razlog je taj što stariji redovnici, monasi poglavari i glavni monasi u samostanima nisu nužno imali veliku urođenu kvalitetu. Iako su oni bili poglavari ili stariji redovnici, to su samo položaji običnih ljudi. Oni su također bili praktikanti, samo što su se kultivirali profesionalno, dok se ti kultiviraš kod kuće u svoje slobodno vrijeme. Hoće li netko uspjeti u kultivaciji ili neće, u potpunosti ovisi o kultivaciji srca. Isto vrijedi za sve i svi moraju u potpunosti zadovoljiti taj kriterij. Međutim, mlađi redovnik koji pali vatru i kuha hranu, ne mora imati lošu urođenu kvalitetu. Što više patnji pretrpi, bit će mu lakše postići Otvaranje gonga. Što udobnije stariji redovnici žive, to im je teže postići Otvaranje gonga, jer postoji pitanje transformacije karme. Mladi redovnik uvijek radi naporno i prolazi kroz puno patnji, tako da on brzo otplaćuje svoju karmu i stiže do prosvjetljenja. Možda jednog dana sasvim iznenada postigne Otvaranje gonga. S njegovim Otvaranjem gonga, prosvjetljenjem ili poluprosvjetljenjem, pojavljuju se njegove božanske moći. Tada svi redovnici u samostanu dolaze posavjetovati se s njim i odaju mu poštovanje. Glavni redovnik to više ne može izdržati: "Kako mogu još biti poglavar? Koje prosvjetljenje? On je poludio. Izbacite ga odavde." I tako je protjeran iz samostana. Kako je vrijeme prolazilo, više se nitko u budizmu u našoj Han regiji ne usudi govoriti o nadnaravnim sposobnostima. Znate kako je Jigong bio sposoban. On je nosio debla stabala s planine Emei97 i redom izbacivao trupce iz jednog bunara, ali je na kraju ipak bio istjeran iz Lingyin samostana.

96 Lianhuase (lien-hua-sz) – jedna od deset glavnih ženskih učenica Buddhe Shakyamunija

Zavist je vrlo ozbiljna, jer se izravno radi o pitanju možemo li se kultivirati do Ispunjenja ili ne. Ako zavist nije uklonjena, sve misli koje si kultivirao, postat će veoma slabe i krhke. Postoji sljedeće pravilo: Ako osoba pri kultivaciji ne ukloni svoju zavist, ne može postići Ispravno dostignuće, ona nikako ne može dobiti Ispravno dostignuće. Možda ste prije čuli da je Buddha Amitabha govorio o odlasku u raj s karmom. No, to se neće dogoditi bez uklanjanja zavisti. Ako u nekim drugim aspektima nešto nedostaje, što nema neku težinu, netko možda može doći s karmom u raj i tamo se dalje kultivirati. Međutim, to je apsolutno nemoguće ako nije uklonjena zavist. Ja danas govorim praktikantima da ne ustraju tako tvrdoglavo u neznanju. Cilj koji namjeravate postići je kultivirati se prema višim razinama, tako da se morate osloboditi zavisti. Zbog toga sam izdvojio i posebno objasnio to pitanje.

O pitanju liječenja bolesti

Kada se govori o liječenju bolesti, to ne znači da vas ja učim da liječite bolesti. Nitko od istinskih Falun Dafa praktikanata ne smije liječiti bolesti. Jednom kad to učinite, moj Fashen će s tvog tijela uzeti nazad sve stvari koje pripadaju Falun Dafa. Zašto uzimamo tako ozbiljno ovo pitanje? Zato što je to pojava koja narušava Dafa. Ne samo da to šteti tvom vlastitom zdravlju, nego neki ljudi, ako su jednom liječili bolesti, čeznu da to ponovno čine. Oni će hvatati koga god vide da bi se razmetali i liječili njegove bolesti. Nije li to vezanost? To će ozbiljno nauditi njihovoj kultivaciji.

Mnogi lažni qigong majstori iskorištavaju želju običnih ljudi da liječe pacijente nakon što nauče qigong. Oni će te naučiti te stvari i tvrde da se odašiljanjem qija mogu liječiti bolesti. Nije li to smiješno? Ti imaš qi i on također ima qi. Kako ga možeš liječiti odašiljanjem tvog qija? Možda će njegov qi nadjačati tvoj! Qi i qi ne mogu međusobno utjecati jedan na drugi. Kad osoba razvije gong kultivacijom na visokoj razini, onda je ono što ona odašilje visokoenergetska supstanca koja zaista može liječiti i suzbiti bolesti; ona može imati ograničavajuće djelovanje, ali ih ne može ukloniti iz korijena. Zbog toga, da bi se zaista izliječile bolesti, osoba mora imati nadnaravne sposobnosti, pa tek onda bolesti mogu biti temeljito uklonjene. Za svaku bolest postoji jedna nadnaravna sposobnost koja može izliječiti upravo tu bolest. Ja kažem da postoji više od tisuću vrsta nadnaravnih sposobnosti samo za liječenje bolesti i, koliko ima bolesti, ima točno toliko i nadnaravnih sposobnosti za njihovo liječenje. Bez posjedovanja tih nadnaravnih sposobnosti, neće biti uspjeha u liječenju, bez obzira na to kakve trikove koristili.

Posljednjih godina neki ljudi su zajednicu kultivatora učinili prilično kaotičnom. Među onim istinskim qigong majstorima, koji su došli u javnost učiti ljude kako da se oslobode bolesti i održe dobro zdravlje i koji su utrli put od samog početka, tko je podučavao ljude da liječe bolesti? Oni su ili izliječili tvoje bolesti ili su ti pokazali kako prakticirati kultivaciju i čeličiti svoje tijelo. Oni su ti pokazali niz vježbi pomoću kojih si sam izliječio svoje bolesti kroz vlastito prakticiranje. Poslije su se pojavili lažni qigong majstori i učinili priličnu zbrku. Tko god želi liječiti bolesti, privući će posjedujućeg duha, to će se zasigurno dogoditi. U tadašnjim uvjetima, bilo je nekih qigong majstora koji su zaista liječili pacijente, ali to se dogodilo da bi odgovaralo tadašnjim nebeskim pojavama. Ipak, to nije vještina običnih ljudi i ne može trajati vječno. To je proizašlo iz tadašnjih promjena kozmičkih pojava i to je bio proizvod tadašnjeg vremena. Poslije su se neki ljudi specijalizirali u podučavanju drugih da liječe bolesti i tako stvorili nered. Zar obična osoba može liječiti bolesti, nakon što je učila qigong samo tri ili pet dana? Netko će tvrditi: "Ja mogu izliječiti ovu ili onu bolest." Kažem vam da svi ti ljudi imaju posjedujućeg duha. Znaju li oni što im je pričvršćeno na leđa? Oni imaju posjedujućeg duha, ali to ne osjećaju niti znaju. Misle da je to dobro i da imaju sposobnosti.

Istinski qigong majstori moraju proći mnoge godine naporne kultivacije da bi postigli ovaj cilj. Kada liječiš pacijenta, razmisli imaš li potrebnu vrstu jake nadnaravne sposobnosti da ukloniš karmu te osobe? Jesi li ikada primio istinsko učenje? Možeš li stvarno liječiti bolesti nakon samo dva ili tri dana učenja qigonga? Možeš li liječiti s rukama običnog čovjeka? Ipak su lažni qigong majstori iskoristili tvoje slabosti i ljudske vezanosti. Ne tražiš li da liječiš bolesti? Dobro, ova će ti osoba organizirati tečaj o liječenju, posebno te podučavajući nekim metodama liječenja poput qi igle, svjetlosne iluminacije, pražnjenja qija, nadoknađivanja qija, akupresure i takozvane metode hvatanja rukom. Postoji mnoštvo imena, a cilj je jedan - uzeti tvoj novac.

Popričajmo o metodi hvatanja rukom. Ono što smo vidjeli je sljedeća situacija. Zašto su ljudi bolesni? Osnovni uzrok njihovih bolesti i svih njihovih nesreća je karma, karmičko polje te crne supstance. To pripada stvarima yina i to je loše. Loša inteligentna bića također su stvari yina i sva su crna. Budući da im ta okolina odgovara, mogu doći na tvoje tijelo. To je osnovni uzrok bolesti ljudi, glavni izvor bolesti. Naravno, postoje još dva druga oblika: jedan je vrlo malo inteligentno biće visoke gustoće, poput nakupine karme. Drugi može biti isporučen kroz dovodnu cijev, ali to je prilično rijetko; sve je to nakupljeno od predaka. Ali, postoje i takvi slučajevi.

Popričajmo o najuobičajenijim bolestima. Negdje u tijelu, netko može imati tumor, infekciju, koštanu izraslinu, itd. U drugoj dimenziji, na tom se mjestu nalazi jedno inteligentno biće. U vrlo dubokoj dimenziji postoji jedno inteligentno biće. Obični qigong majstor to ne može vidjeti, a to se ne može vidjeti ni s običnim nadnaravnim sposobnostima; tako oni mogu vidjeti samo crni qi u nečijem tijelu. Gdje ima crnog qija, tamo ima i bolesti, to je točno. No, crni qi nije osnovni uzrok bolesti, nego inteligentno biće koje postoji u dubljoj dimenziji i koje stvara to polje. Neki ljudi govore o pražnjenju ili uklanjanju crnog qija - idi i probaj ga isprazniti! Kratko nakon toga, on će se ponovno stvoriti. Neka bića su vrlo jaka i čim se ukloni, ponovno će ga povući nazad; oni ga mogu sami vratiti. Takvo liječenje ništa ne pomaže.

Ljudi s nadnaravnim sposobnostima vide da je tamo crni qi i smatraju ga bolesnim qijem. S gledišta kineske medicine, energetski kanali su blokirani na tom mjestu, qi i krv ne cirkuliraju i energetski kanali su zakrčeni. S gledišta zapadne medicine, na tom mjestu se nalazi čir, tumor, koštana izraslina ili upala, itd. To su forme koje se manifestiraju u ovoj dimenziji. Nakon što ukloniš to biće, ustanovit ćeš da nema ničega na tijelu u ovoj dimenziji. Bilo da se radi o prolapsu diska ili koštanoj izraslini, nakon što ukloniš to biće i izbrišeš to polje, vidjet ćeš da će odmah doći do izlječenja. Ako još jednom napraviš rendgenske snimke, više neće biti ni traga koštanoj izraslini. Osnovni razlog je taj što je to biće proizvodilo takav problem.

Neki ljudi tvrde da možeš liječiti bolesti nakon tri ili pet dana učenja i da će te oni naučiti metodu hvatanja rukom. Pokaži mi kako hvataš! Ljudska bića su najslabija, dok je to inteligentno biće prilično opako. Ono kontrolira tvoj um, ti si mu poput igračke i ono ti čak može lako oduzeti život. Tvrdiš da ga možeš uhvatiti, ali kako ga možeš uhvatiti? Ne možeš ga dohvatiti svojim rukama obične osobe. Dok mlataraš rukama amo-tamo, ono će te ignorirati i ismijavati; tvoje besciljno mlataranje je tako smiješno. Kada bi ga zaista mogao dohvatiti i dotaknuti, ono bi odmah ozlijedilo tvoje ruke i to bi bila stvarna ozljeda! Već sam prije vidio neke ljude čije su ruke bile u redu i pri svim ispitivanjima nisu bile pronađene nikakve bolesti na njihovim tijelima i na njihovim rukama, ali oni nisu mogli podignuti ruke koje su samo mlitavo visjele. Naišao sam i na takve bolesnike. Njihovo je tijelo bilo ozlijeđeno u drugoj dimenziji - tada je postao stvarno paraliziran. Ako je to tvoje tijelo ozlijeđeno, nisi li paraliziran? Neki učenici su me pitali: "Učitelju, mogu li ja prakticirati?“ Imali su operaciju steriliziranja ili kažu da im je nešto uklonjeno iz tijela. Ja sam im rekao: "To nije važno, jer vaše tijelo u drugoj dimenziji nije operirano, a kod prakticiranja se radi na tom tijelu." Zato sam i rekao da će te to biće, kad ga pokušaš uhvatiti, ignorirati ako ga ne budeš mogao dohvatiti. Ako ga dotakneš, može ti ozlijediti ruke.

Da bih podržao velike qigong aktivnosti države, s nekoliko učenika sudjelovao sam na Orijentalnim sajmovima zdravlja u Pekingu. Na oba sajma mi smo se najviše isticali. Na prvom sajmu, naš Falun Dafa bio je odlikovan kao "Sjajna qigong škola." Na drugom sajmu bilo je jako puno ljudi oko našeg stola. Dok oko drugih stolova nije bilo puno ljudi, naš je bio okružen ljudima. Čekali su u tri reda. Oni iz prvog reda već su rano ujutro popunili sva mjesta za prijepodnevne tretmane, u drugom redu čekali su da bi se registrirali za popodnevni tretman, a u trećem su čekali moj autogram. Mi ne liječimo bolesti, ali zašto smo to učinili? Uradili smo to da bismo podržali velike qigong aktivnosti države i da bismo dali svoj doprinos tome. Zbog toga smo sudjelovali.

Ja sam podijelio moj gong učenicima koje sam poveo sa sobom. Svaki je dobio jedan dio, koji je bio nakupina energije sastavljene od preko stotinu nadnaravnih sposobnosti. Zapečatio sam njihove ruke, ali ipak su ruke nekih od njih bile izgrižene, imali su plikove ili su krvarili; to se prilično često događalo. Te stvari su tako opake. Misliš li da se usuđuješ taknuti to s rukama običnih ljudi? Osim toga, ne možeš ga ni dohvatiti - to ne može uspjeti bez određene nadnaravne sposobnosti. To je zato što ono u drugoj dimenziji točno zna što želiš učiniti, čim ti pomisliš na to. Kada ga želiš uhvatiti, ono je već odavno pobjeglo. Čim pacijent iskorači kroz vrata, ono će se odmah vratiti na njegovo tijelo i njegova će se bolest vratiti. Da bi se to sredilo, potrebno je imati takvu nadnaravnu sposobnost kod koje se ono, čim ispružiš ruku, i kažeš "Cak!", više ne može pomaknuti. Nakon što je fiksirano, imamo još jednu nadnaravnu sposobnost koja se prije zvala "Velika metoda hvatanja duše" i koja je još moćnija. Ona može izvaditi čitavu nečiju dušu i ta se osoba tada više neće moći pomaknuti. Ova nadnaravna sposobnost ima svoj posebni cilj i mi ciljamo da zgrabimo baš tu stvar. Vi znate za slučaj kada je Tathagata-Buddha usmjerio zdjelu u svojim rukama prema Sun Wukongu98; iako je Sun Wukong dosta velik, odjednom je postao jako malen. Ova nadnaravna sposobnost može imati upravo takav učinak. Bez obzira na to kako je veliko ili maleno to inteligentno biće, ono će jednim potezom biti zgrabljeno rukom i u trenu će postati vrlo maleno.

Osim toga, nije dopušteno da netko zavuče ruku u fizičko tijelo pacijenta i izvadi nešto van. To bi donijelo zbrku u ljudski način razmišljanja u običnom ljudskom društvu i nikako nije dopušteno to raditi. Ako netko ima takvu sposobnost, ne smije to uraditi. Ono što bi uvukao je ruka u drugoj dimenziji. Pretpostavimo da netko ima srčanu bolest. Kad se ova ruka pomakne prema srcu da bi ga uhvatila, ruka u drugoj dimenziji ulazi unutra. Nakon što je tako u trenu uhvaćeno, vanjska ruka također grabi, a obje ruke se istovremeno zatvaraju i tako je ono uhvaćeno u ruke. Ono je vrlo opako, ponekad se miče unutar ruku i pokušava bušiti u njih, ponekad grize, a ponekad čak i vrišti. Iako izgleda vrlo maleno, uhvaćeno u tvojim rukama, postat će vrlo veliko, ako ga pustiš iz ruku. To nije nešto što svatko može dotaknuti. Bez određene nadnaravne sposobnosti, uopće nije moguće dotaknuti ga. To uopće nije tako jednostavno, kao što mi zamišljamo.

Naravno, u budućnosti će možda biti dopušteno da postoji ovakva vrsta liječenja kroz qigong. U prošlosti je oduvijek postojala. No, mora postojati uvjet: osoba mora biti kultivator. Tijekom kultivacije, iz suosjećanja, toj je osobi dopušteno raditi takve stvari za nekoliko dobrih ljudi. Međutim, on ne može potpuno eliminirati njihovu karmu, jer nema dovoljno moćne vrline. Zbog toga još uvijek postoji teškoća; izliječena je samo konkretna bolest. Obični, niži qigong majstor nije netko tko je dostigao Tao u kultivaciji. On drugima može samo odgoditi bolest za kasnije ili ju možda može transformirati. Možda ju transformira u drugu nesreću, ali sam možda ništa i ne zna o ovom procesu odgađanja. Ako njegova praksa kultivira pomoćnu svijest, onda je njegova pomoćna svijest to učinila. Izgleda da su praktikanti u nekim kultivacijskim praksama vrlo slavni. Mnogi dobro znani veliki qigong majstori nemaju gong, jer sav njihov gong raste na njihovoj pomoćnoj svijesti. To znači da je dopušteno činiti takve stvari tijekom kultivacije, jer neki ljudi ostaju na toj razini. Oni prakticiraju više od deset godina ili nekoliko desetaka godina i ne mogu ići iznad te razine, tako da oni čitav život liječe bolesti. Zato što se nalaze na ovoj razini, dopušteno im je to činiti. Međutim, učenici koji kultiviraju Falun Dafa, nikako ne smiju liječiti pacijente. Vi možete čitati bolesniku ovu knjigu. Ako bolesnik to može prihvatiti, njegove bolesti mogu biti izliječene. No, rezultati će se razlikovati, ovisno o količini karme svake osobe.

Bolničko liječenje i qigong liječenje

Razgovarajmo o vezi između bolničkog liječenja i qigong liječenja. Neki liječnici zapadne medicine ne priznaju qigong, zapravo možemo reći da je većina takva. Njihovo mišljenje je: "Ako qigong može liječiti bolesti, što će nam onda bolnice? Onda vi zamijenite naše bolnice! Vaš qigong može izliječiti bolest golim rukama, bez korištenja injekcija, lijekova ili boravka u bolnici; ne bi li bilo lijepo da zamijenite naše bolnice?" Ova tvrdnja nema smisla, niti je razumna. Neki ljudi ne poznaju qigong. U stvari, qigong liječenje ne može biti isto kao i medicinske metode liječenja običnih ljudi, to nije vještina običnih ljudi, to je nešto nadnaravno. Kako nečemu nadnaravnom može biti dopušteno remetiti obično ljudsko društvo u velikim razmjerima? Buddha je tako moćan i može izbrisati sve bolesti čovječanstva jednim zamahom svoje ruke. Pa zašto to ne učini? Osim toga, postoji mnogo Buddha. Zašto oni ne pokažu svoje milosrđe i ne izliječe tvoje bolesti? Zato što obično ljudsko društvo postoji upravo na takav način. Rođenje, starenje, bolest i smrt su upravo takva stanja. Sva ta stanja imaju karmičke uzroke i predstavljaju karmičku odmazdu. Ako imaš dug, moraš ga otplatiti.

Ako liječiš nečiju bolest, to znači da kršiš taj princip i da svatko može činiti loša djela, bez da ih otplaćuje. Kako to može biti u redu? Ljudima koji se kultiviraju, dopušteno je liječiti bolesti iz suosjećanja, kad još nemaju dovoljno velike sposobnosti da potpuno riješe taj problem. Zato što se pojavilo tvoje suosjećanje, dopušteno ti je to činiti. Međutim, ako zaista možeš riješiti ovakvu vrstu problema, neće ti biti dopušteno činiti to u velikim razmjerima. U tom bi slučaju ozbiljno naškodio stanju običnog ljudskog društva, a to nije dopušteno. Zbog toga, zamjena bolnica običnih ljudi s qigongom ne bi uopće funkcionirala, jer qigong je nadnaravni Fa.

Pretpostavimo da je dopušteno da u Kini budu osnovane qigong bolnice i da svi veliki qigong majstori dođu i sudjeluju u tome, što misliš kako bi to izgledalo? To nije dopušteno, jer svi održavaju stanje običnog ljudskog društva. Čim bi se osnovale qigong bolnice, qigong klinike, qigong zdravstveni centri i lječilišta, moć liječenja qigong majstora znatno bi pala i rezultati liječenja više ne bi bili dobri. Zašto? Zato što bi tada qigong majstori činili stvari običnih ljudi, a to mora biti visoko kao Fa običnih ljudi i nalaziti se na istoj razini na kojoj je stanje običnih ljudi. Njihova zdravstvena efikasnost tada mora biti ista kao i u bolnicama. Zbog toga njihovi tretmani više nisu uspješni i oni također počinju govoriti o tome kako im treba nekoliko tzv. "terapijskih sastanaka" da bi izliječili bolest. Obično je tako.

Svejedno je hoće li ili neće biti osnovane qigong bolnice; nitko ne može poreći da qigong može liječiti. Qigong je već dugo poznat u javnosti i mnogi su ljudi kroz qigong doista postigli cilj izlječenja bolesti i zadržavanja dobre forme. Bez obzira na to je li qigong majstor odgodio bolest za kasnije ili ju je tretirao na neki drugi način, u svakom slučaju, ona više nije tu. Drugim riječima, nitko ne može poreći da qigong može liječiti bolesti. Najveći broj ljudi koji su se liječili kod qigong majstora, imali su teške i komplicirane bolesti. Njihove bolesti nisu mogle biti izliječene u bolnici, pa su otišli okušati sreću kod qigong majstora i bolesti su konačno izliječene. Oni koji mogu izliječiti svoje bolesti u bolnicama, ne idu qigong majstorima. Osobito su na početku svi mislili na ovaj način. Znači, qigong može liječiti, osim što ne može biti primijenjen poput drugih stvari u običnom ljudskom društvu. Uplitanje u velikim razmjerima apsolutno nije dopušteno, ali činiti to u manjim razmjerima ili kad nema velikog utjecaja i kada se čini tiho, to je dopušteno. Ipak to neće u potpunosti izliječiti bolest, što je također sigurno. Najbolji način za svaku osobu koja želi izliječiti svoje bolesti je da osobno prakticira qigong.

Postoje također qigong majstori koji tvrde da bolnice ne mogu izliječiti bolesti i da je efikasnost bolničkih tretmana takva i takva. Što da kažemo na to? Naravno, za to postoje najrazličitiji razlozi. Kako ja to vidim, glavni je razlog taj, da je moralni standard ljudi pao jako nisko, što je dovelo do pojave mnogih čudnih bolesti koje ne mogu biti izliječene u bolnici, a ne djeluje ni uzimanje lijekova. Osim toga, postoji i mnoštvo lažnih lijekova. To se sve događa zbog stupnja do kojeg su ljudi iskvarili ljudsko društvo. Nitko ne bi trebao kriviti druge zbog toga, jer svatko je dodao nešto ulja na vatru. Kao posljedica toga, svi će se susresti s patnjama i teškoćama u kultivaciji.

Neke bolesti ne mogu biti dijagnosticirane u bolnici, iako one stvarno postoje. Nekim ljudima dijagnosticirane su bolesti koje nemaju naziva, jer dotad nisu viđene. Bolnice ih zovu "modernim bolestima". Mogu li bolnice liječiti bolesti? Naravno da mogu. Da bolnice ne mogu liječiti bolesti, zašto bi ljudi vjerovali u njih i išli tamo na tretmane? Bolnice mogu liječiti bolesti, ali njihove metode liječenja pripadaju razini običnih ljudi, dok su bolesti nadnaravne, a neke su i poprilično ozbiljne. Zbog toga bolnice kažu da se bolesti trebaju liječiti u ranom stadiju. Ako postanu preozbiljne, bolnice ih ne mogu izliječiti, a prevelike količine lijekova mogu otrovati osobu. Razina sadašnjih medicinskih tretmana je ista kao i razina naše znanosti i tehnologije; sve je to na razini običnih ljudi. Prema tome, oni imaju samo određenu djelotvornost u liječenju. Pitanje koje trebamo razjasniti je, da uobičajeno qigong liječenje i bolničko liječenje, samo odgađaju muke koje su osnovni uzrok bolesti, za preostalu polovinu života ili za kasnije. Karma time uopće nije uklonjena.

Razgovarajmo sada o kineskoj medicini. Liječenje kineskom medicinom je vrlo blizu qigong liječenju. U drevnoj Kini, gotovo svi liječnici kineske medicine imali su nadnaravne sposobnosti. Veliki medicinski znanstvenici: Sun Simiao, Huatuo, Li Shizhen, Bian Que99 i drugi, svi su imali nadnaravne sposobnosti, što je dokumentirano u medicinskim knjigama. Ipak, sada se često kritiziraju upravo takve izvanredne stvari. Ono što je današnja kineska medicina naslijedila, samo su recepti ili iskustva iz prakse. Stara kineska medicina je bila vrlo napredna, naprednija od sadašnje medicinske znanosti. Neki ljudi misle: moderna medicina je tako napredna, kompjutorskom tomografijom može se istraživati unutrašnjost ljudskog tijela, a osim toga postoje testovi s ultrazvukom, fotografski i rendgenski snimci. Moderna oprema doista je prilično napredna, ali kako ja to vidim, još uvijek nije tako dobra kao stara kineska medicina.

Huatuo je vidio tumor u Caocaovu100 mozgu i htio je otvoriti njegovu lubanju, da bi odstranio tumor. Kada je Caocao to čuo, mislio je da ga Huatuo misli ubiti pa ga je dao zatvoriti. Naposljetku je Huatuo umro u zatvoru. Kada se Caocaova bolest vratila, sjetio se Huatua i potražio ga, ali Huatuo je već bio mrtav. Poslije je Caocao zaista umro od ove bolesti. Kako je Huatuo to znao? On je to vidio. To je naša ljudska, nadnaravna sposobnost, koju su u prošlosti imali svi veliki liječnici. Nakon što je nebesko oko otvoreno, s jedne se strane može vidjeti istodobno četiri strane ljudskog tijela. S prednje strane, on može vidjeti stražnju stranu, kao i lijevu i desnu stranu. On može vidjeti sloj za slojem ili kroz ovu dimenziju može vidjeti osnovni uzrok bolesti. Mogu li moderne medicinske metode to postići? Daleko od toga, možda za tisuću godina! Kompjutorska tomografija, ultrazvuk i rendgen mogu doduše također istražiti unutrašnjost ljudskog tijela, ali uređaji su preglomazni i takve velike stvari nisu prenosive, niti mogu raditi bez struje. Međutim, nebesko oko može ići svugdje gdje i ti i ne treba mu strujno napajanje. Kako ih se uopće može uspoređivati?

Neki ljudi govore o tome kako je veličanstvena moderna medicina. Ja kažem da nije baš tako. Ljekovite biljke iz drevne Kine mogle su zaista odmah izliječiti bolesti. Puno toga se izgubilo, ali mnoge stvari nisu izgubljene i prenose se u narodu. Kada sam držao predavanja u Qiqiharu101, vidio sam prodajno mjesto na ulici, gdje je netko vadio ljudima zube. Već na prvi pogled se vidjelo da taj čovjek dolazi s juga, jer nije bio odjeven poput ljudi na sjeveroistoku. Nije odbijao nikoga i vadio je zub svakome tko bi mu prišao. Tamo je ležala hrpa izvađenih zuba. Njegova nakana nije bila vađenje zuba, nego prodaja njegovog tekućeg lijeka. Taj tekući lijek proizvodio je vrlo gusti žuti dim. Kada je vadio zub, otvorio bi bocu s lijekom i stavio je izvana na pacijentov obraz, prema području s pokvarenim zubom, zatraživši od pacijenta da nekoliko puta udahne dim žutog tekućeg lijeka. Pritom se trošilo jako malo lijeka. Potom bi zatvorio bocu s lijekom i ostavio je sa strane. Zatim bi izvadio šibicu iz džepa. Dok bi pričao o svom lijeku, gurnuo bi šibicom lagano zub i on bi već bio vani. To nije boljelo. Ostao bi samo mali trag krvi, ali nije bilo krvarenja. Razmislite o tome: šibica može biti slomljena ako se pritisne malo većom snagom, a on je izvadio zub samo laganim dodirom šibice.

101 Qiqihar (či-či-har) - grad u sjeveroistočnoj Kini.

Ja bih rekao da se u Kini, u narodu, prenose neke stvari kojima nisu dorasli precizni instrumenti zapadne medicine. Pogledajmo čiji je tretman bolji. Taj čovjek je izvadio zub šibicom. Ako liječnik zapadne medicine želi izvaditi zub, najprije mora dati pacijentu injekciju s anesteticima, s ove i s one strane, a ubod igle također boli. Kada anestetik počne djelovati, liječnik će kliještima izvaditi zub. Vađenje traje određeno vrijeme i, ako liječnik nije pažljiv, može se dogoditi da korijen pukne unutar ležišta zuba. Liječnik će zatim uzeti zubarski čekić i dlijeto da ga iskopa, pri čemu to udaranje može jako uplašiti pacijenta. Poslije se koriste precizni instrumenti za bušenje zuba. Neki ljudi poskakuju u stolici, to jako boli i krvari, pacijent neko vrijeme pljuje krv. Dakle, što mislite, čiji tretman je bolji? Koji je napredniji? Ne bismo trebali gledati samo na izgled alata, nego i na njegovu stvarnu efikasnost. Stara kineska medicina bila je vrlo napredna, a sadašnja zapadna medicina neće biti sposobna dostići ju još mnogo godina.

Znanost stare Kine razlikuje se od znanosti koju smo u novije vrijeme naučili od Zapada. Ona je išla drugim putem i mogla je dovesti do drugačijeg stanja. Zbog toga, našim sadašnjim načinom razumijevanja stvari, ne možemo razumjeti znanost i tehnologiju stare Kine. S obzirom na to što je znanost stare Kine bila usmjerena na ljudsko tijelo, život i univerzum, jer je izravno proučavala te stvari, ona je išla drugim putem. U to su vrijeme učenici u školi pridavali važnost meditaciji i naglašavali su potrebu pravilnog držanja tijela prilikom sjedenja. Kada su uzimali u ruke svoj kist, vodili su računa o kretanju qija i disanju. Ljudi u svim profesijama vodili su računa o pročišćavanju uma i reguliranju disanja; takvo je bilo stanje u cijelom društvu.

Neki su rekli: "Bismo li imali aute i vlakove da smo slijedili staru kinesku znanost? Bi li došlo do današnje modernizacije?" Ja kažem da ne možeš razumjeti drugačija stanja iz perspektive ove okoline. Mora doći do revolucije u tvom razmišljanju i pogledima. Da nema televizora, ljudi bi ih imali u svojim čelima i mogli bi gledati što god bi željeli vidjeti i također bi imali nadnaravne sposobnosti. Da nema vlakova i aviona, ljudi bi bili u stanju sjediti i dizati se u zrak, ne bi im trebali liftovi. To bi dovelo do različitog stanja društvenog razvoja i ne bi nužno bilo ograničeno na ove okvire. Leteći objekti vanzemaljaca dolaze i odlaze nevjerojatnom brzinom i mogu se povećavati i smanjivati. Oni idu jednim drukčijim putem razvoja, koji predstavlja neku drugu znanstvenu metodu.